Претражи овај блог

недеља, 3. мај 2015.

Prijateljstvo iz detinjstva

Moje dve najbolje drugarice iz detinjstva su Dušica i Helena. Sve tri smo rođene iste godine, ja u januaru, Helena u maju, Dušica u oktobru i živele smo u blizini jedna druge. U školi sam se osim sa njih dve družila i sa Desankom, Rankom, Evelin i Jasminom. Od svih njih najčešće (jednom godišnje ili dva puta) viđam Helenu. Ostale nisam videla više od deset godina, možda i više. Kada pomislim na Helenu i Dušicu setim se da smo se nekada igrale svakog dana na "raskršću" ispred Dušicine kuće, preskakale lastiš, pravile kolače od blata, igrale se sa mačkama, a zimi sankale sa "Borinog brega", opet pored Dušicine kuće. Sve u svemu lepo smo se slagale i ni jedan jedini dan nismo provele odvojeno. Zajedno smo odlazile i vraćale se iz škole. Sećam se da su njih dve, kada bi se posvađale, gotovo uvek bile jednoglasno protiv mene. Sve tri smo imale po neku "manu" koja je služila za zadirkivanje. Tako je Dušica nosila naočare, Helena je bila bucmasta, a ja sam bila toliko mršava da bi mi i malo jači vetar smetao pri hodu! Kada bi se vraćale kući iz škole njih dve bi mi govorile da su mi noge toliko tanke kao dva končića, a Dušica je uživala da mi peva pesmu "Vesna, Vesna, cipela ti tesna, a čarapa uska, ti si Vesna guska". Ja bih samo ponekad, kada se zaista naljutim rekla Heleni da je debela, a Dušici da je i ona mršava. Uvek su mi govorile "ti nikada nećeš naći momka, ni muža jer si jjaaakooo mršava i ružna". Dok ovo pišem smejem se glasno i jasno vidim sliku kako nas tri idemo nogu pred nogu kući iz škole, nosimo teške školske torbe po jesenjoj kiši i svađamo se... Kulminacija je bila kada njih dve pređu na drugu stranu ulice. 
Smešno mi je iz jednog prostog razloga, jer se za proteklih trideset i malo više godina mnogo toga promenilo. Dušica izgleda u žargonu rečeno "kao avion", a i Helena ima super liniju. A ja nisam više mršava, daleko bilo. Poprilično sam se ugojila, a bogami nosim i naočare. I sada kada mi neko kaže da sam debela, ja samo odmahnem rukom i kažem "neka, važno je da više nisam mršava". 


Нема коментара:

Постави коментар

BAMBI SE VRAĆA KUĆI

   U jednoj pačirskoj porodici živi srna koja se ne plaši zvukova, hranu deli sa prasićima, pije vodu sa psom a mačku Marku gricka uvo U por...